Radila sam kao medicinska sestra u bolnici, okružena sterilnim hodnicima, pravilima i ritmom koji ne ostavlja puno prostora za kreativnost. Voljela sam svoj posao, pomaganje ljudima i osjećaj odgovornosti, ali s vremenom sam shvatila da mi nedostaje nešto više – osobni izraz, sloboda i rad rukama na drugačiji način. Upravo kroz svakodnevni rad s tijelom, preciznost i brigu o higijeni rodila se ljubav prema pirsanju. Ono što je krenulo iz znatiželje i estetike, brzo je postalo strast. Znanje koje sam stekla u bolnici dalo mi je čvrste temelje: sigurnost, sterilnost i povjerenje klijenata. Tako sam napravila hrabar korak – spojila medicinu i umjetnost, napustila bolnicu i započela novo poglavlje, posvećeno pirsanju kao načinu izražavanja identiteta i snage.